Hrvatska i hokej na ledu? Pitanje koje se može postaviti i na kraju ovog feljtona, ali koje može imati puno razgovjetniji odgovor nego samo tri dana prije. Jednostavno, ispisani reci potvrđuju da hokej nije umjetan sport, bez obzira na to što se igra na umjetnom ledu. Sport koji je u SAD-u i Rusiji visoko na ljestvici popularnosti i kod nas, na mahove, dolazi u epicentar zanimanja ili sklizne iz njega. Kao i u svemu danas, ključno je pitanje ulaganja. Za mnoge je priča o Medveščaku zapravo samo običan cirkus koji je, eto, ovdje postavio svoj šator. Istina, čudno je slušati “Lijepu našu” te samo očekivati kada će Vesce, Brust, Cheechoo, Murley, Montador... staviti ruku na srce. Istina je da se u klubu rijetko govori hrvatski, no priča o Medveščaku ipak nije samo priča o instant-proizvodu. Feljtonom smo podsjetili na tri Medveščakova uskrsnuća. Ovo treće hokejsko uskrsnuće djelo je Damira Gojanovića.
Nekadašnjeg hokejaša, kapetana kluba i reprezentacije. Činjenica da u Zagrebu danas igra druga po kvaliteti hokejaška liga svijeta još nije dovoljno valorizirana. To je razumljivo. Sve se dogodilo toliko naglo, a zvučalo je toliko nevjerojatno da će trebati vremena da bi se shvatila težina dogođenog sportskog čuda. Zagreb je danas na hokejaškoj karti svijeta. I to ne bilo kakvoj. Možda je to i prilika da se i neki domaći mladi talenti počnu otkrivati i razvijati. A publika, ona se voli poistovjetiti s pobjednicima. Ali hokejska publika, za koju se ponekad čini da je nema, ponovno se vratila kvalitetnom i vrhunskom hokeju. Dvorana je puna i nije to jedina specifičnost u Zagrebu; ovdje se na utakmicama pjeva i navija i kada se pobjeđuje i kada se gubi.
Ponedjeljak, 29. travnja 2013. godine, sastanak čelništva KHL-a u jednom hotelu u Beču. Šef lige i drugi čovjek energetskog diva Gazproma Aleksandar Medvjedev ustao je sa stolca i rekao: – Medveščak je upravo postao 28. član naše lige. Hrvati, dobro došli! Trenutak je to koji je zauvijek promijenio povijest hrvatskog hokeja, trenutak koji je u Zagreb doveo drugu najbolju hokejsku ligu svijeta. Dio kakve je elite postao Medveščak navijači su shvatili već na otvaranju sezone, kada je u Ledenu došao CSKA, najtrofejniji hokejski klub na svijetu, s godišnjim proračunom od 50 milijuna eura.
Na kraju utakmice semafor je pokazivao pomalo nestvarnih 7:1, a medvjedi su time poručili Rusima: "Čuvajte nas se, nećemo se zadovoljiti mrvicama". Ili kako su navijači to poručili razvivši 30-metarski transparent na kojem je pisalo: "This time next year we will be champions". Potvrdili su to medvjedi i pobjedom 4:3 protiv SKA Peterburga u 9. kolu, momčadi koja u sastavu ima najbolje plaćenog hokejaša svijeta Ilju Kovaljčuka (15 milijuna eura godišnje). Mnogi još nisu ni svjesni što KHL znači za Zagreb, no to je najbolje opisao Bruno Zajec, igrač Medveščaka iz šezdesetih i sedamdesetih.
Život okrenut naglavačke
– Povučemo li paralelu s nogometom, to je kao da nam u Zagreb dolaze Barcelona, Real, Chelsea, igrači poput Messija i Ronalda – rekao je Zajec. Prije dvije i pol godine, kada je predsjednik Medveščaka prvi put stidljivo najavio da klub želi ući u KHL, mnogi su mu se nasmijali i tvrdili da je nemoguće da zagrebački klub pribavi potrebnih 10 milijuna eura za jednu sezonu u ruskoj ligi. No, za šefa medvjeda u hokeju ne postoji riječ nemoguće. Uostalom, malo tko mu je vjerovao i kada je 2008. godine prvi put najavio mogućnost ulaska u EBEL ligu. U stvari, taj je ulazak u EBEL bio još teži, jer kretalo se doslovno od nule. Sve je promijenio jedan telefonski poziv iz Villacha.
– Glavni menadžer Villacha Giuseppe Mion, koji je bio na visokoj poziciji u EBEL-u, potkraj ožujka 2009. godine nazvao je Ljubića i pitao hoćemo li u ligu, jer je zbog financijskih problema ispao Innsbruck. Pristali smo zahvaljujući našem entuzijazmu, rekao bih čak i ludosti, jer išli smo u projekt bez sponzora, na srce. S distance gledano, to je bila ludost koja je mogla i loše završiti, no bez riskiranja se ne može ništa – prisjetio se predsjednik Medveščaka Damir Gojanović, a sportski direktor Dragutin Ljubić dodao: – Sjećam se da smo problijedili kada me nazvao Mion i rekao da ga nazovemo za deset minuta i kažemo mu što smo odlučili. Nije bilo lako, jer u tom trenutku imali smo samo jedan drugoga, i ideju koja je na papiru izgledala jako dobro. U tom trenutku Medveščak je bio doslovno miljama daleko od zatvaranja proračuna.
– U trenutku kad smo potvrdili Mionu da želimo ući u EBEL, imali smo na računu 500 eura, ništa više – otkrio je Gojanović i dodao: – Pa i na početku sezone, na prvoj utakmici, imali smo pokrivenu samo trećinu sezonskog budžeta. Doduše, imali smo kao zaleđe svoje privatne poslove iz kojih smo vukli novac. Čelnici zagrebačkog kluba kažu da im se ulaskom u EBEL život doslovno okrenuo naglavačke, no da im nije žao što su donijeli takvu odluku.
– Vjerovali smo da Zagreb ima hokejsku publiku, da je samo treba razbuditi – kaže Ljubić. A publika se razbudila već na prvoj utakmici 11. rujna protiv Jesenica. Kada je Robby Sandrock u drugoj minuti produžetka zabio za pobjedu 6:5, a nakon dugo vremena cijela je Ledena bila na nogama i skandirala: "Medveščak je šampion". Alan Letang jedini je igrač koji je u Medveščaku od prvog dana EBEL-a i zato najbolje može procijeniti koji mu je trenutak najemotivniji.
– Ona utakmica protiv Linza u kojoj smo gubili 0:5, a navijači su nam skandirali. Na njihovim krilima došli smo do 3:5 i u tom trenutku imao sam osjećaj da će dvorana eksplodirati. Ni nama, a pogotovu Linzovim igračima, nije bilo jasno što se događa. Po atmosferi je izgledalo kao da smo mi pobijedili, a na kraju smo se još iz svlačionice vraćali navijačima koji su nam i dalje skandirali. Podržali su nas iako nam je to bio peti-šesti poraz u nizu. Tada smo shvatili da nam navijači nikada neće okrenuti leđa – kaže Letang.
Prisjetio se kapetan medvjeda i prve utakmice u EBEL-u protiv Jesenica. – Sjećam se da smo u svlačionici strahovali da će tribine biti prazne. Uopće nismo imali osjećaj da će sve biti ispunjeno do posljednjeg mjesta. Na kraju smo bili oduševljeni. Markoantonio Belinić, čovjek koji je za vrijeme EBEL-a bio zadužen za transfere, imao je možda i najteži posao. Nije mu bilo lako nagovarati igrače da dođu u klub u kojem dvadesetak godina nije bilo ozbiljnog, vrhunskog hokeja. Snalazio se na sve moguće načine pa je bivšeg velikog ljubimca Ledene Johna Hećimovića smekšao poklonivši mu dres i šal Medveščaka na 42. katu hotela Sheraton u Torontu.
Robert Kristan, prvi igrač koji je uopće potpisao za Medveščak, u Zagreb je došao na neviđeno, vjerovao je riječima Gojanovića i društva da će okupiti respektabilnu momčad. A kada su kapetana Letanga u svibnju 2009. godine nazvali i objasnili mu ponudu Medveščaka, iskreno je pitao: "Oprostite, pa zar se u Hrvatskoj igra hokej?" Ne samo njemu nego većini stranaca to je bilo prvo pitanje. U to početno vrijeme ni sponzori se nisu željeli vezati na dulje razdoblje. Već u toj prvoj sezoni Medveščak je nametnuo nove standarde za EBEL ligu.
Novi svjetski standardi
Medvjede je na domaćim utakmicama gledalo najviše navijača, čak 203.000, pa je zahvaljujući tome prvi put u EBEL-u probijena granica od milijun gledatelja u sezoni. Bilo je i trenutaka koji su Gojanovića posebno pogodili: – Svakako su teški trenuci porazi u nekim važnim utakmicama, ali i odlasci nekih igrača u koje sam vjerovao pa čak i osvetoljubivost nekih koji su glumili da im je ovaj klub, ova publika i ovaj grad sve, a kada su otišli, mijenjali su svoje mišljenje. No, mi smo bili iznad toga. U četiri sezone u EBEL-u Medveščak je organizirao spektakle pred 15.200 navijača u zagrebačkoj Areni, Winter Classice na Šalati, za 50. godišnjicu kluba doveo je Dinamo iz Moskve predvođen Slavom Kozlovom, a medvjedi su srušili i svjetski rekord kada su u samo 69 sekundi zabili četiri gola Red Bull Salzburgu.
Medveščak je iz sezone u sezonu postavljao nove standarde za EBEL ligu, ali i za svjetski hokej. Kada su početkom prošle godine klupski čelnici rekli da žele igrati dvije utakmice u pulskoj Areni, i to usred ljeta, većina ljudi opet se smijala. No, Medveščak je i tu ideju proveo u djelo, 14. i 16. rujna 2012. ostat će upisani kao datumi kada se prvi put u svijetu hokejska utakmica igrala u rimskom amfiteatru. O spektaklu u Puli pisao je cijeli svijet, a oduševljen je bio i predsjednik KHL lige Aleksandar Medvjedev.
– Želim takav klub u svojoj ligi – ispalio je tada Medvjedev. Nakon tih utakmica u Puli, koje su zbog toplog vremena zamalo otkazane, Gojanović je rekao: – Nikad više, ovo mi je uzelo nekoliko godina života. Pa što mi treba da se tresem od straha, da projekt vrijedan milijune ovisi o tome hoće li ili ne zapuhati topli vjetar? Danas kad ga pitate o mogućnosti povratka u amfiteatar samo podigne obrvu i kaže: "Moguće, ali ne natjecateljske utakmice, samo neke revijalne".
No, baš te utakmice u Puli uvele su Medveščak u KHL, jer čelnik lige Medvjedev, koji je tada bio u Puli, u tom je trenutku shvatio da će medvjedi i njegovoj ligi donijeti spektakl. Još kada su mu čelnici zagrebačkog kluba rekli da je Medveščak 13. u Europi po broju gledatelja te da ima jedne od najboljih navijača na svijetu, Medvjedev nije mogao reći ne. Ledena KHL bajka tek je počela, no mnogi se pitaju gdje je kraj spektaklima koje će nam priređivati Medveščak? Aaron Fox, Amerikanac koji je od ove sezone sportski direktor kluba, najbolje je opisao ambicioznost kluba iz Zagreba.
– Ovdje ne postoji riječ nemoguće. U klubu se već šalimo, imamo izreku "Četiri sezone EBEL-a, četiri sezone KHL-a, a onda NHL". Za Gojanovića i društvo ni to nije nemoguće.
>> Za kikiriki se igralo i na minus 27
